Fotografije su nastale na moju [Lidijinu] inicijativu. Bilo je i više različitih obiteljskih životnih trenutaka koje sam odlučila zabilježiti radi jedinstvenosti svoje prirode, jer jasno pokazuju koliko nam je svima situacija s COVID-om 19 promijenila život, te sam time htjela usmjeriti djecu da se lakše i s pozitivnim pogledom nose sa svime. Na fotografijama sam zabilježila dio prostora koji je suprug pretvorio u kućni kafić, njegov susret pred trgovinom s jednim od kolega i razgovor na propisanoj udaljenosti, svoje maske izrađene na singerici, kako se ljubimac nosi sa situacijom rada od doma, igru djece koja me zatekla jer naša djeca inače imaju toliko obaveza s dvije škole da se sigurno u ovo doba ne bi igrala, niti bi starija mogla čuvati mlađe rođake. Ali na sve to me iznenadio odgovor osmogodišnjakinje da se igraju da Ines ima najteži slučaj korone i činjenica da su od ksilifona i konopa za preskakanje napravili infuziju i nešto za što oni smatraju da je respirator. To mi je možda i najvažnija fotografija i žao mi je da nije kvalitetnije slikana jer sam je zapravo zabilježila u prolazu, za sjećanje.

Fotografije su nastale na moju [Lidijinu] inicijativu. Bilo je i više različitih obiteljskih životnih trenutaka koje sam odlučila zabilježiti radi jedinstvenosti svoje prirode, jer jasno pokazuju koliko nam je svima situacija s COVID-om 19 promijenila život, te sam time htjela usmjeriti djecu da se lakše i s pozitivnim pogledom nose sa svime. Na fotografijama sam zabilježila dio prostora koji je suprug pretvorio u kućni kafić, njegov susret pred trgovinom s jednim od kolega i razgovor na propisanoj udaljenosti, svoje maske izrađene na singerici, kako se ljubimac nosi sa situacijom rada od doma, igru djece koja me zatekla jer naša djeca inače imaju toliko obaveza s dvije škole da se sigurno u ovo doba ne bi igrala, niti bi starija mogla čuvati mlađe rođake. Ali na sve to me iznenadio odgovor osmogodišnjakinje da se igraju da Ines ima najteži slučaj korone i činjenica da su od ksilifona i konopa za preskakanje napravili infuziju i nešto za što oni smatraju da je respirator. To mi je možda i najvažnija fotografija i žao mi je da nije kvalitetnije slikana jer sam je zapravo zabilježila u prolazu, za sjećanje.

Fotografije su nastale na moju [Lidijinu] inicijativu. Bilo je i više različitih obiteljskih životnih trenutaka koje sam odlučila zabilježiti radi jedinstvenosti svoje prirode, jer jasno pokazuju koliko nam je svima situacija s COVID-om 19 promijenila život, te sam time htjela usmjeriti djecu da se lakše i s pozitivnim pogledom nose sa svime. Na fotografijama sam zabilježila dio prostora koji je suprug pretvorio u kućni kafić, njegov susret pred trgovinom s jednim od kolega i razgovor na propisanoj udaljenosti, svoje maske izrađene na singerici, kako se ljubimac nosi sa situacijom rada od doma, igru djece koja me zatekla jer naša djeca inače imaju toliko obaveza s dvije škole da se sigurno u ovo doba ne bi igrala, niti bi starija mogla čuvati mlađe rođake. Ali na sve to me iznenadio odgovor osmogodišnjakinje da se igraju da Ines ima najteži slučaj korone i činjenica da su od ksilifona i konopa za preskakanje napravili infuziju i nešto za što oni smatraju da je respirator. To mi je možda i najvažnija fotografija i žao mi je da nije kvalitetnije slikana jer sam je zapravo zabilježila u prolazu, za sjećanje.